Lički odgoj na javnom mjestu
Iz našega Ličkog Dabra u ona lijepa vremena kad su se ljudi družili i kad nije bilo mobitela, jedan je vrijedan domaćin doveo dvije krave na oplodnju u Ličku Jesenicu, jer je u Jesenici uvijek bilo rasnih bikova koji su bili za oplodnju krava. Jedna krava od domaćina iz Dabra je bila crna, a druga je bila bijela.
Krave su bile vezane u dvorištu kod domaćina u Jesenici, a Bik je pušten iz štale da obavi svoj posao
Čovjek je po običaju svratio u lokalnu krčmu da malo popriča i poljuduje s Jeseničanima. Njegov mali sin je dobio svoju coctu i ostao je paziti na životinje, uz dogovor da dotrči u birtiju ako se nešto dogodi, zapravo ako bik skoči na neku od krava..
Nakon nekog vremena dječak je sav zadihan utrčao u Krčmu i sa zadihanim glasom se obraća ocu:
„Tata, tata, eno jeba bik onu crnu kravu!”
Otac ga mrko pogleda i pozove bliže pa mu opali pljusku i pouči ga:
„Tako se ne govori pred ljudima! To se kaže kulturnije, recimo da je bik iznenadio crnu kravu.
A sad marš nazad i pazi na krave pa javi ako bude nešto novo!”
Dječak se tužan vratio životinjama. Ali nakon nekoliko minuta eto njega opet, trči sav uzbuđen:
„Tata, tata, eno bik opet iznenadio crnu kravu!”
Otac se ponosno isprsi, kako je sin naučio lekciju pa sina upita kako je to bik mogao opet iznenaditi crnu kravu.
A dječak odgovori: „Eeee, ćaća iznenadio je crnu, opet eno sad jeba bijelu!”
Doček sveštenika za osveštanje kuća
Ajte vi oče, ajte neće Šarko sav......
Naime, u neka davna vremena, krajem 70-ih, administrator jeseničke parohije ide po selu da osvešta kuće ili u narodu poznatiji izraz "ide pop po vodici".
Obilazeći tako svako pravoslavno domaćinstvo u Ličkoj Jesenici stiže sveštenik ( mislim da je u pitanju o.Nikola Kotur), a u njegovoj pratnji je i zvonar.
Dolazeći tako u Potpolje i do Vukelića u jednu kuću nikako da uđu jer je pred kućom pogan ćeno po imenu Šarko.
Laje Šarko i reži neda svešteniku ( službeno se sveštenik oslovljava sa Oče ) ni blizu kuće, a onda se pojavljuje gazdarica i viče na Šarka da prestane lajati i da ide u dvorište. Šarko i dalje laje na sveštenika i nikako da odustane.
A tada se gazdarice naljuti pa najuri šarka vičući za njim..." Marš Šarko je*o te otac,,,,,,Ajte vi oče ajte, neće Šarko vas" !!!
Diverzija na prelu kod Marice u Potpolju
Nekada su se na prelu okupljali komšije i poznanici. Čijalo se perje, prela vuna, pjevalo se i pričalo, a uz posao se znalo ponuditi i nešto dobro za pojesti. Kod Marice u Potpolju kuća je bila klasična lička brvnara. U pećnici peći zvanoj Koza su se pekle pole — krumpiri oprani i prerezani napola i nasoljeni — a uz njih se rezao špek-slanina i nudilo okupljenima. Na prozoru je stajala i tepsija s tek pečenim kolačem.
Djeci je ulaz bio zabranjen. Odrasli su na prelu govorili prostote i pjevali svakakve pjesme, pa su mali bećari morali ostati vani. Ali znatiželja je bila jača od zabrane.