Jeste li znali

Lička Jesenica — priče, tragovi i sjećanja

Mjesto za sve što vrijedi sačuvati: od mostova i prezimena do starih kuća, ljudi, događaja i priča koje ne želimo zaboraviti.

U proljeće 2006. godine, prilikom čišćenja okoliša crkve sv. Ilije u Ličkoj Jesenici, tadašnji sveštenik O. Dragan Antonić i autor ovih redova pronašli smo u zemlji, pokraj crkve, kameni natpis s uklesanom godinom 1880.

Kamen smo očistili i sačuvali u crkvi, gdje je ostao kao vrijedan trag...
 ➤ ➤ ➤ PROČITAJ CIJELI ČLANAK

Mostovi na rijeci Jesenici

Jeste li znali da je na rijeci Jesenici bilo sedam mostova, a danas su samo tri u funkciji?

  1. Most pilana i mlin

    Most pilana i mlin su se nalazili odmah iza velikog vrela. Postoje još i danas tragovi i ostatci pilane i mlina, vidljive su ruševine kamenih zidova.

  2. Most kod Lovačke kuće i brane

    Most kod Lovačke kuće i brane koji ide na mali izvor Kebino vrelo. Postoji još od davnina, otkako je mali izvor u Austro-Ugarskoj bio glavni izvor vode za napajanje lokomotiva.

  3. Most i pilana ili Knežević bent

    Most i pilana ili Knežević bent koji je vodio na Vukelić poljanu i Saborsko. Nekada je to bio glavni prijelaz i put prema Saborskom i Plitvičkim jezerima, prelaz zaprežnim kolima pri nižem vodostaju je bio moguć jer je dno prekriveno liticom i kola nisu upadala.

  4. Most Kneževići – Momčilovići

    Most je most-prijelaz Kneževići – Momčilovići. I danas povezuje Kneževiće i Momčiloviće (pješački most).

  5. Češin most

    Most je „Češin most” kod kule i pilane. Nekada je bio pomični most i glavna poveznica Linije i Šlosa s vojnom kulom, a kasnije most prema Češinoj pilani, uglavnom za pješake.

  6. Stari kameni most

    Stari kameni most koji danas svi poznajemo. Kada je otvoren, postao je glavni most preko rijeke Jesenice.

  7. Most na Brodiću

    Most je ispod zaseoka Potpolje na „Brodiću” ili kod Pavlova mlina. Nekada je, za većih vodostaja, bio jedini prelaz do njiva i polja, kao i do Pavlovih mlinova.

Svaki od njih ima svoju povijest i važnost te je povezan s ljudima ovoga kraja.

Prezimena Ličke Jesenice kroz prošlost

Jeste li znali koja su najčešća Prezimena Ličke Jesenice?

Prezimena zabilježena u istorijskim podacima. Ovdje bilježimo tragove porodica iz prošlosti, bez popisa prezimena doseljenih od devedesetih godina do danas.

Jesenička Prezimena

Br. Prezime i povijesna bilješka
1. Vukelići — često su Hrvati, dobrim dijelom iz Senja, a isto tako su i Srbi najviše oko Plaškog i Jesenice, mali broj u gorskom kotaru.
2. Grba — U prošlom stoljeću relativno najviše stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u naseljima Međeđak i Lička Jesenica u okolici Slunja; svaki peti stanovnik prezivao se Grba.
3. Čikara — najviše stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u okolici Slunja i u Gradu Sinju. U Ličkoj Jesenici u okolici Slunja svaki osmi stanovnik prezivao se Čikara.
4. Momčilović — Malo ih je u Ličkoj Jesenici i Plaškom dok u okolici Obrovca gotovo svaki stanovnik prezivao se Momčilović.
5. Jovetić — U naseljima Lička Jesenica i Jezero i Dio u okolici Slunja svaki deseti stanovnik prezivao se Jovetić.
6. Dragić — Najčešće su i Srbi. U prošlom stoljeću relativno najviše s ovim prezimenom rođeno je u Gradu Zagrebu i u Rami, BiH (područje Prozora). U Jasenovcu u okolici Novske svaki sedmi stanovnik prezivao se Dragić.
7. Paskaš — pretežito su Srbi, dobrim dijelom iz okolice Obrovca. U prošlom stoljeću relativno najviše stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u okolici Obrovca i u Gradu Ogulinu.
8. Knežević — U Vinjercu u okolici Zadra svaki drugi stanovnik prezivao se Knežević.
9. Kovačević — Kovačevići su najvećem broju Hrvati, dobrim dijelom i Srbi iz bosanske Posavine, prema nekim izvorima iz srednje Bosne ili Mačkovca u okolici Nove Gradiške.
10. Malbaša — pretežito su Hrvati, najvećim dijelom iz Sinja, a često su i Srbi iz Like.
11. Martinović — u Hrvatskoj većinom su Hrvati, a u Gradu Glini svaki drugi stanovnik prezivao se Martinović.
12. Opsenica — Opsenice su većinom Srbi, većim dijelom iz okolice Slunja. U prošlom stoljeću relativno najviše s ovim prezimenom rođeno je u okolici Slunja i u Gradu Ogulinu.
13. Pavlica — pretežito su Srbi, većim dijelom iz Gospića, ali su često i Hrvati (iz okolice Zadra). U prošlom stoljeću su u Počitelju, a u Gradu Gospiću svaki deveti stanovnik prezivao se Pavlica.
14. Duduković — velikom su većinom Srbi, dobrim dijelom iz okolice Duge Rese. U naseljima Točak i Veljun u Gradu Slunju svaki treći stanovnik prezivao se Duduković.
15. Herceg — u Zapadnoj Bosni svaki peti stanovnik prezivao se Herceg.
16. Cvjetićanin — prema nekim izvorima potječu iz Udbine (Visuć). U prošlom stoljeću relativno najviše stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u okolici Obrovca.
17. Klipa — u najvećem broju su Srbi, dobrim dijelom iz okolice Slunja i Plaškog, a u manjem broju su i Hrvati. U Međeđaku u okolici Plaškog svaki šesti stanovnik prezivao se Klipa.
18. Nasadil — Nasadili u Hrvatskoj su Srbi. Upisani su u samo jednom gradu i to u Ogulinu.
19. Šolaja — Šolaje u Hrvatskoj često su Hrvati, većim dijelom iz Bosanske krajine, a u manjem broju su i Srbi.
20. Milaković — Milakovići u Hrvatskoj većinom su Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Ozlja, a često su i Srbi.
21. Vrcelj — Vrcelji u Hrvatskoj pretežito su Srbi, većim dijelom iz Plaškog i okolice. U Bukoviću i u Benkovcu svaki peti stanovnik prezivao se Vrcelj.
22. Ogrizović — Ogrizovići u Hrvatskoj većinom su Srbi, dobrim dijelom iz Blata i nešto u Vukovaru. U Blatima kod Plaškog svaki četvrti stanovnik prezivao se Ogrizović.
23. Forkapa
24. Jurković
25. Još...?

Povijesni popis prezimena ažurirat će se prema novim saznanjima.

Lička pruga

I Željeznička stanica Lička Jesenica

Jeste li znali da je Ličku prugu gradilo mađarsko građevinsko poduzeće Grünwald & comp. Schiffer, koje je imalo iskustvo u gradnji dužih i težih pruga, i u to je vrijeme bilo najveće poduzeće za izgradnju pruga. Uz velike napore prvi rok je djelomično poštovan pa je dio pruge između Plaškog i Vrhovina do 12. juna/lipnja 1918. bio osposobljen za ograničen promet, uglavnom za vojni prijevoz, a tek sporadično i u ograničenom opsegu za putnički promet.

Radovi na ostalom dijelu pruge kasnili su jer nisu bili ostvareni ugovorom postavljeni zahtjevi - nije bilo dovoljno radnika, kasnila je isporuka materijala, nije bilo dosta teretnih automobila i benzina, gradilištu nije bilo isporučeno traženih 30 km kolosijeka. Unatoč otežanim okolnostima te ratnim uvjetima koji nisu pogodovali Austro-Ugarskoj, na gradilištu se intenzivno radilo.

Tako je u lipnju 1918. bilo zaposleno 10.700 radnika, što je gotovo dosezalo maksimalan broj od 14.000 radnika iz 1914. godine.

Završetak Prvoga svjetskog rata donio je niz nepovoljnih okolnosti za nastavak gradnje Ličke pruge. Budući da je u ratu Austro-Ugarska Monarhija pretrpjela vojni poraz, ali i raspad dotadašnjeg državno-pravog ustroja, gradilište Ličke pruge je zbog šikaniranja domaćih ljudi, masovno napuštalo stručno osoblje mađarske narodnosti. Tako su krajem 1918. na gradilištu ostala tek četvorica inženjera, među kojima i ing. Nikola Turkalj.

On je u izgradnji te željeznice sudjelovao od početka, od izmjere pružne trase 1912. godine. Zbog pomanjkanja stručnog osoblja, ali i ostalih struktura zaposlenika, gradnja se nije mogla nastaviti ni u najmanjem opsegu. No, što je bilo još gore, u razdoblju izdvajanja Hrvatske iz državnog ustroja Austro-Ugarske i početka funkcioniranja pravnog sustava, pripadnici Zelenog kadra sustavno su pljačkali skladišta s Ličke pruge otuđujući građevni materijal i strojeve.

Također, demolirali su nedovršene građevinske objekte uz prugu, novoizgrađene su rušili, a većinu tehničke dokumentacije i ostalih spisa s gradnje Ličke pruge zapalili su. Kako bi se prekinulo takvo razaranje i sačuvala preostala imovina, intervenirale su željezničke vlasti. Željeznica je bila preduvjet gospodarskog razvoja Like. Da bi bezvlađe prestalo, upravu nad Ličkom željeznicom 11. studenoga 1918. od Narodnog vijeća Gospića kao predstavnika državne vlasti preuzelo je Narodno vijeće za željeznicu, osnovano pri Narodnom vijeću u Zagrebu. Sve ovlasti za provedbu i vođenje daljnje gradnje ličke željeznice tada su povjerene ing. Nikoli Plavšiću, koji je 23. studenoga 1918. imenovan za tehničkog i administrativnog upravitelja pruge. Istodobno je za njegova zamjenika postavljen ing. Nikola Turkalj. Tako su daljnje vođenje gradnje preuzeli iskusni stručnjaci, koji su na tome projektu radili od prvoga dana.

Uskoro nakon odabira čelnih ljudi, osnovana je Građevibska uprava Ličke željeznice s trima građevinskim sjedištima u Gospiću, Gračacu i Kninu. Uprava je djelovala kao državno poduzeće i bila je pod neposrednom upravom tadašnjeg Ministarstva saobraćaja Kraljevine SHS. U doba uspostave nove organizacije na Ličkoj pruzi bila je dovršena dionica od Ogulina do Plaškog, dok je nastavak pruge do Vrhovina, iako službeno pušten u promet još početkom juna/lipnja 1918., imao dosta nedostataka.

Zato su bili potrebni dodatni manji radovi, pogotovo u mjestima Lička Jasenica, Javornik i Rudopolje.

Valja napomenuti da se uporedno sa izgradnjom pruge izgradilo i vodocrpilište na malom izvoru rijeke Jesenice (Kebino vrelo) koje je opskrbljivalo vodom parne lokomotive na željezničkoj stanici Lička Jesenica, a vodovodne su cijevi položene i do željezničke stanice Blata pa je bio riješen problem napajanja i potrošnje vode na najvećem usponu Ličke pruge sve do Rudopolja gdje je bila i najviša točka 876 m nadmorske visine Ličke pruge.

Treba napomenuti da je dionica Ličke pruge od Oštarija do Dalmacije više puta u Drugom svjetskom ratu rušena od strane 1. hrvatske NOU brigade pa su tako 6. 9. 1942. uspjele porušiti 15 km pruge, TT veze i sva vodovodna postrojenja (sisaljka o.p.a.) na malom izvoru „Kebino vrelo” rijeke Jesenice.

izvor: znaci.org BELAVIĆ, I. (s.a.), Izgradnja željeznica u Hrvatskoj, rukopis, Zbirka propisa, povijesnih osvrta i drugih tiskovina o željeznici, Hrvatski željeznički muzej, Zagreb.

Mala Kapela

Mala Kapela planinski je lanac u Hrvatskoj. Nalazi se na sjeveru Like, dio je Ličke visoravni, a pruža se od Velike Kapele (prijevoja Kapela, odn. Vrh Kapele, 887 m), Brinjskog i Crnačkog i Stajničkog polja na zapadu do Plitvičkih jezera na istoku te od Plaščanske doline i do Saborskog na sjeveru pa do Gacke i Krbave na jugu. Sastoji se od niza planinskih vrhova međusobno spojenih izduženim planinskim lancem u smjeru istok-zapad.

Najviši vrh je Seliški vrh između Plitvičkih Jezera i Gornji Babin Potok (1279 m), a južnije od njega je nešto niži Mrsinj (1269 m).

Još priča koje čuvamo i koje ćemo polako dodavati i objavljivati

druge zanimljivosti i sve što nam još padne na pamet....