O.Dragan Antonić i hramovna slava 2008. godine

Hram Svetog proroka Ilije u Ličkoj Jesenici svjedok je više od dva i po vijeka vjerskog, istorijskog i narodnog života ovoga kraja. Sagrađen 1751. godine, dijelio je sudbinu svojih mještana kroz ratove, teška vremena, raseljavanje i godine neizvjesnosti.

Posebno mjesto u novijoj istoriji hrama pripada jereju Draganu Antoniću, čije se zalaganje vezuje za očuvanje svetinje i ponovno okupljanje naroda oko nje. Nakon dugih i mučnih godina, događaji koji su kulminirali proslavom Ilindana 2008. godine označili su važnu prekretnicu u životu Ličke Jesenice.

Jerej Dragan Antonić i očuvanje hrama

Jerej Dragan Antonić.

Nakon ratnih stradanja i raseljavanja stanovništva u ljeto 1995. godine, hram Svetog proroka Ilije našao se u posebno teškom položaju. Promijenjene životne okolnosti, odsustvo velikog dijela nekadašnjih mještana i dugogodišnja neizvjesnost ostavili su dubok trag na život mjesta i njegove svetinje.

U takvim okolnostima očuvanje hrama nije značilo samo brigu o građevini. Bilo je potrebno sačuvati i vezu ljudi sa svojom vjerom, tradicijom i nasljeđem predaka. U toj priči značajno mjesto zauzima jerej Dragan Antonić, čije je zalaganje doprinijelo da se narod ponovo okuplja oko hrama Svetog proroka Ilije.

Posebno težak trenutak predstavljali su pokušaji preuzimanja hrama od strane sljedbenika pokreta Hare Krišna. U tim okolnostima, podrška crkvenih vlasti i nastojanje da se očuva pravoslavni karakter svetinje bili su od velikog značaja za mještane i sve one koji su ostali vezani za Ličku Jesenicu.

Kameni natpis iz 1880. godine

Kameni natpis izgradnje zida ( cimiter) oko hrama iz 1880. godine.

Među sačuvanim tragovima prošlosti hrama posebno mjesto zauzima kameni natpis s godinom 1880. On je važan dio istorijskog nasljeđa Svetog proroka Ilije i podsjetnik na generacije koje su prije nas živjele u Ličkoj Jesenici.

Stari natpisi mogu pružiti dragocjene podatke o istoriji hrama, njegovoj gradnji, obnovama i ljudima koji su učestvovali u njegovom životu. Njihovo značenje, međutim, treba tumačiti pažljivo, prema onome što je na kamenu zaista uklesano i što se može pouzdano pročitati.

Fotografija ovog kamena zato nije samo prikaz starog građevinskog detalja. Ona je dokument jednog vremena i dio nastojanja da se sačuvaju istorijski tragovi Ličke Jesenice.

Slava hrama 2008. godine — prekretnica u životu Ličke Jesenice

Hram Svetog proroka Ilije na Ilindan 2008. godine.

Nakon mučnih godina za hram i njegove mještane, Ilindan 2008. godine donio je događaj koji je ostao posebno zapamćen u novijoj istoriji Ličke Jesenice.

Po blagoslovu episkopa Gornjokarlovačke eparhije, a velikom zaslugom jereja Dragana Antonića, na Ilindan je održan veliki trodnevni narodni zbor. Okupljanje naroda oko hrama predstavljalo je mnogo više od uobičajene proslave hramovne slave. Bio je to trenutak ponovnog povezivanja ljudi sa svojom svetinjom, vjerom i rodnim krajem.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop gornjokarlovački Gerasim, uz sasluženje brojnih sveštenika Gornjokarlovačke eparhije. Prisustvo episkopa i tolikog broja sveštenika dalo je ovom događaju posebno duhovno značenje i pokazalo podršku očuvanju hrama i vjerskog života u Ličkoj Jesenici.

Ilindan 2008. godine ostao je upamćen i po promjeni raspoloženja među ljudima. Nakon godina straha i neizvjesnosti, narod se počeo opuštati i oslobađati straha za sebe, svoju vjeru i svoju crkvu. Ponovno okupljanje oko hrama pokazalo je da veza između Ličke Jesenice, njenih ljudi i njihove svetinje nije nestala.

Zato se 2008. godina može smatrati prelomnom u novijem životu hrama. Trodnevni narodni zbor i sveta arhijerejska liturgija ostali su simbol obnove zajedništva i povratka povjerenja.

Svjedočanstvo koje treba sačuvati

Istorija hrama Svetog proroka Ilije ne sastoji se samo od datuma njegove izgradnje i pojedinih obnova. Nju čine i ljudi koji su ga čuvali, sveštenici koji su služili narodu, mještani koji su mu se vraćali i svi oni koji nisu dozvolili da uspomena na ovu svetinju bude zaboravljena.

Od kamenog natpisa iz 1880. godine do okupljanja na Ilindan 2008. godine proteže se duga priča o istrajnosti i povezanosti naroda sa svojim hramom. U toj priči mjesto jereja Dragana Antonića ostaje vezano za nastojanje da se svetinja očuva i da se život oko nje ponovo pokrene.

Zapisivanjem ovih događaja i čuvanjem fotografija nastojimo sačuvati dio istorije Ličke Jesenice za buduće generacije — da ostanu poznati ne samo događaji nego i ljudi koji su svojim trudom pomogli da hram Svetog proroka Ilije nastavi živjeti.