Od prve drvene crkve do hrama sv. proroka Ilije

Tragovi vjerskog života i sačuvana sjećanja Ličke Jesenice

Istorija Ličke Jesenice nije zapisana samo u knjigama i arhivima. Njezini tragovi sačuvani su i u sjećanjima starijih stanovnika, pričama koje su se prenosile s koljena na koljeno, mjestima koja su naši preci pamtili te kamenim zapisima koji i danas svjedoče o prošlim vremenima.

Među takvim tragovima posebno mjesto zauzimaju predaja o prvoj drvenoj crkvi u zaseoku Polići, zatim sjećanje na drvenu crkvu koja se nalazila na mjestu današnjeg hrama sv. proroka Ilije, crkveno zvono postavljeno na tri duge grede gelendere te kameni natpis s godinom 1880., pronađen pokraj crkve u proljeće 2006. godine.

Prva crkva u zaseoku Polići

Prema predaji koju su sačuvali mnogi stari Jeseničani, prvi tragovi vjerskog života doseljenog stanovništva nalazili su se u zaseoku Polići, preko puta kuće Branka Grbe, zvanog Rošin. Na tom se mjestu nalazila prva drvena crkva u Ličkoj Jesenici.

O toj su crkvi govorili naši stari, a priča se prenosila s pradjedova na njihove potomke. Nije ostala sačuvana samo kao neodređeno sjećanje na davnu prošlost, nego je u lokalnoj predaji bilo poznato i mjesto na kojem se crkva nalazila.

U ljeto 1997. godine Bogdan Grba, zvani Nanin, ispričao mi je priču koju su prenosili naši preci. Prema toj predaji, jedan Grba iz tog zaseoka čak je "pronašao ćup sa zlatom i crkvenim priborom".

Priča o ćupu sa zlatom ostala je dio usmene baštine Ličke Jesenice. Ona pripada onom sloju lokalne istorije koji su stariji stanovnici čuvali u svojim sjećanjima i prenosili dalje, iako se pojedinosti takvih kazivanja ne moraju uvijek moći pronaći u pisanim dokumentima.

Lokaciju prve drvene crkve u Polići­ma potvrdio mi je ove godine (2006) i prof. dr. sc. Rade Knežević, autor knjige Lička Jesenica. Time je mjesto o kojem se govorilo u predaji dobilo i stručnu potvrdu profesora koji se bavio i bavi poviješću našega kraja.

Prema sačuvanom sjećanju i predaji, ta se crkva vezuje uz prve tragove vjerskog života doseljenih stanovnika, koje su u starijim kazivanjima nazivali Vlasima.

Drvena brvnara i crkveno zvono na gredama

Druga drvena crkva, odnosno brvnara, nalazila se na prostoru ispred bočnog ulaza današnjeg hrama sv. proroka Ilije.

Prema sjećanju koje je sačuvano o tom mjestu, na prostoru gdje je nekada rasla stara lipa nalazile su se tri duge grede, poznate kao gelenderi. Na njima je bilo postavljeno crkveno zvono koje je pozivalo vjernike.

Zvono je stajalo na tom mjestu sve do izgradnje današnjeg hrama sv. proroka Ilije. Postojanje stare drvene crkve i zvona na gredama također mi je potvrdio i prof. dr. sc. Rade Knežević.

U svojoj knjizi Lička Jesenica, u poglavlju posvećenom crkvi, profesor Knežević piše da je u Jesenici među prvim naseljima Karlovačkoga vladičanstva podignuta pravoslavna crkva koja je i danas aktivna. Navodi i da je od jeseničke crkve sv.proroka Ilije u regiji starija jedino crkva u Oštarijama.

Godina 1751. navodi se kao godina izgradnje današnjeg hrama sv. proroka Ilije. Taj je podatak važan za kronologiju crkvenog života Ličke Jesenice i za razumijevanje kontinuiteta između starijih drvenih crkava i današnjeg hrama.

Tako se u religijskom životu našega kraja povezuju dvije drvene crkve: prva u zaseoku Polići, preko puta kuće Branka Grbe Rošina, i druga na prostoru ispred bočnog ulaza današnjeg hrama. Uz drugu se posebno pamti zvono postavljeno na tri duge grede, odnosno gelendera, na mjestu pokraj stare lipe koja je od tog vremena crkvenog zvona na gelenderima  preživjela sve do 20-ih godina ovoga vijeka. I stara lipa ima svoje priče i svoju istoriju o kojoj ću pisati.

Kamen iz 1880. godine koji svjedoči o prošlosti crkve sv. proroka Ilije

Lička Jesenica, 1880. godina

U proljeće 2006. godine, prilikom čišćenja okoliša crkve sv. Ilije u Ličkoj Jesenici, tadašnji sveštenik O. Dragan Antonić i autor ovih redova pronašli smo u zemlji, pokraj crkve, kameni natpis s uklesanom godinom 1880.

Kamen smo očistili i sačuvali u crkvi, gdje je ostao kao vrijedan trag naše lokalne istorije i vjerskog života Jeseničana,

Uklesana godina označava vrijeme izgradnje zida oko crkve, poznatog u narodu kao cimiter. Taj je kameni zapis tako sačuvao spomen na uređenje crkvenog prostora i ljude koji su ga prije gotovo stoljeća i pol podigli. Po nekim sjećanjima starijih mještana zid je izgrađen nakon izgradnje starog mosta i ceste, a što i potvrđuje godina na ovome kamenu,

Ponekad se istorija ne nalazi u knjigama ni arhivima, nego skrivena u zemlji, tik uz mjesta koja svakodnevno gledamo. Potrebno ju je samo pronaći, prepoznati njezinu vrijednost i sačuvati za buduće naraštaje.

Kamen iz 1880. godine — mali, ali vrijedan svjedok prošlosti Ličke Jesenice.

Istorija sačuvana u ljudima, mjestima i kamenu

Priča o crkvenom životu Ličke Jesenice sastoji se od više međusobno povezanih tragova.

Predaja o prvoj drvenoj crkvi u Polići­ma sačuvala je sjećanje na mjesto koje su stariji Jeseničani poznavali. Bogdan Grba, zvani Nanin, ispričao mi je u ljeto 1997. godine priču o toj crkvi i o ćupu sa zlatom i crkvenim priborom. Lokaciju prve crkve potvrdio mi je profesor Rade Knežević.

Sjećanje na drugu drvenu crkvu, brvnaru ispred bočnog ulaza današnjeg hrama, te na zvono postavljeno na tri gelendera na mjestu stare lipe čuva uspomenu na raniji oblik crkvenog života u Jesenici. Godina 1751. vezuje se uz izgradnju današnjeg hrama sv. proroka Ilije.

Kamen s godinom 1880., koji smo Dragan Antonić i ja pronašli u proljeće 2005. godine, zaseban je materijalni svjedok prošlosti. On označava godinu izgradnje zida oko crkve, odnosno cimitera, i danas podsjeća na trud ljudi koji su uređivali prostor oko hrama.

Sve te priče, mjesta i predmeti čine dio povijesne baštine Ličke Jesenice. Njihova je vrijednost u tome što čuvaju tragove života naših predaka i prenose ih budućim naraštajima. Zato ih vrijedi zapisati, sačuvati i povezati s pisanim izvorima, kako se ne bi izgubili u zaboravu.

Autor: Vuk