K ada god sam napisao neku priču, imao sam pred očima samo jedan cilj – da se ne zaboravi.
Naš narod je u proteklih skoro dvije decenije doživio preokrete koji su bili tako strašni i veliki da se ja, čak i dan danas, nakon toliko godina, pitam da li se to sve zaista desilo ili sam sve to samo sanjao...ili možda još uvijek sanjam i čekam da se probudim.
Rezultat takvog razmišljanja je pisanje bezbroj i bezbroj priča, kroz koje često ni ja sam ne znam šta je san a šta java, mada sam mnogo puta poželio da ta java zaista bude samo san...I te priče sam, bar one što su meni drage, sakupio u svoju prvu zbirku pripovjedaka, eto, čisto da postoji i da je svojevrsno svjedočanstvo jednom vremenu koje ne mogu zaboraviti, niti želim.

Pisano je laički, onako kako najbolje znam i umijem, a da li znam i da li vrijede ove moje pripovjetke, to neka procijene moji sadašnji i budući čitaoci.
Knjiga je posvećena mojim roditeljima i sestrama, kao i mojoj dragoj koja mi je nepresušna inspiracija i najveći oslonac u životu! Naravno, najviše našem narodu bez čijih života i dogodovština ove knjige ne bi ni bilo.

Nadam se da ćete spremiti torbake i pridružiti mi se u ovom putovanju, samo budite pažljivi šta ćete ponjeti sa sobom, jer je putovanje kroz snove posuto klizavim zvijezdama i dugama kojima se ne vidi kraj.